beats by dre cheap

Pozdrav svima

i hvala na strpljenju koje ste ukazali cekajuci najavljivani post. Da pocnem, odem ja na praznovanje rodjendana jedne prijeteljice, koju dugo poznajem. Stvar je vec postala tradicionalna. To je njena zabava i ja to postujem, i nju i zabavu i njene zamisli po kojim je isla u zelji da realizira party. Da preskocim, poklone i cestitke, pocetak vecera je bio takav. Odlucimo se za izlazak, pa neko predlozi neki pub, lokalcic u kojem vrte balkan melos. Nevolim, ne volim takva mjesta! Ali isto tako ni nevolim prepire i neutraliziranje nekih od strane ostalih prisutnih usvojenih prijedloga. I tako mi krenemo u taj pub. Mrak, cigaretni dim i hlapi alkohola su me docekali vec prije ulazka. Upadnemo unutra, na zidu folija koja predstavlja u ovom primjeru ekran, na kojem trce nogometasi Slovenske i Italijenske reprezentacije (utakmica u Palermu, Slovenci izgubili 1:0), ali me sport nikada nije pretjerano ni zanimao. Po glasovima (ili bolje urlicima) sam detektirala da se nalazimo u lokalu rezerviranom za one koji dolaze sa istocnog balkana, pa ne samo po rijecima, nego i po muzici. 39,2... toliko vruca sam ja itd., itd...mi je isparalo usi i dodobra crakiralo mozdanu masu, utakmica ide. Jedva nas konobar posluzi, i jedva dobijemo stol, koji je bio odmah ispod ekrana, malo se odmorim, i malo dignem lijevu ruku, da se protegnem, kad ono cijela moja saka na ekranu (ovo sam ucinila namjerno), ljudi vec pocinju da zvizde, mislim da su mi cak nesto i psovali, i tako se ponadam da cemo mozda da odustanemo od ovog izbora mjesta zabave, ali nista. Onda vidim konobare kako sklanjaju stolove uz koje su postavljene stolice (izmedju ostalih i nas jedva steceni je bio takav), te da ih odnose negdje. Pomislih, mozda je fajront, juhu idemo odavde. Kad ono na upit nekoga iz naseg drustva, gdje evakuisu inventar su im odgovorili da pripremaju prostor za dogadjaj veceri. A to je neki trubacki bend! Joj! Jos mi je samo ovo trebalo! Oni se odluce da vide i to cudo, a ja odem malo napolje na svjez zrak, i tako sjedim, sjedim i kujem plan kako cu da u ponoc dokorakam do kuce koja se nalazila kakva dva kilomentra od lokala, iako je put nedostojna setnje, mislim da bi i ta varianta kad bi se odlucila za nju bila manje trpljenje od onoga sto nas ceka - trubackog mini orkestra! Ulaze oni, tubaci uz jake zvuke svojih instrumenata, sklonim se ja u kut, (jer ocekujem case i flase koje trebaju uskoro da polete po zraku), gledam DJ-a koji je imao hladne i ubitacne oci, usta oborena prema podu i kukast nos, gleda i on mene, nezainteresirano, hladno. Pomislila sam da ce prva flasa koju trebam dobiti u glavu njegova, ali panika je bila nepotrebna. Okrenem se malo oko sebe, a konobari se uzsetali kao muhe oko smeca, trubaci se zagrijavaju, iz instrumenata ispustaju neke zvuke, a ko zna mozda su samo izvodili disajne vjezbe, pa onako kroz instrumente, za foru. A konobari nose neke ogromne menzure (laboratorijski pribor menzura), stvarno ogromne i napunjene pivom za one koji su narucili. Postave ih drustvu na sto (znaci nema flasa, a i dobro je), pa si onda oni kroz namontiranu slavinicu kao na pipeti (pipeta laboratorijski pribor) sipaju u plasticne case. I tako odsviraju ovi par stvari, a vec na drugoj tocci vidim da se ovi (iz mog drustva) pakuju, pa mi je olaksalo. Poslije toga smo svratili u neki mnogo poprecniji i mirniji lokal i sve se je dobro zavrsilo. Eto tako izgleda pogresan izbor mjesta izlaska, i tako priblizno izgleda balkan zur na suncanoj strani Alpi. Pozdrav svima i hvala na posjetama :)

◙moj b®log◙
http://missA.blogger.ba
09/10/2005 23:02